13 trudova Ercolina - anime film iz 1960 -ih

13 rujna 2021

13 Ercolinovih trudova (西遊記, Saiyūki, doslovno "Putovanje na Zapad" u japanskom izvorniku i "Alakazam Veliki”In the United States) je japanski glazbeni anime film iz 1960., zasnovan na kineskom romanu iz 5. stoljeća Putovanje na zapad, i bio je jedan od prvih animiranih filmova objavljenih u Sjedinjenim Državama. Osamu Tezuka proglašen je redateljem filma od strane Toei Company. Međutim, Tezuka je kasnije izjavio da je jedini put u studiju pozirao za komercijalne fotografije. Njegovo sudjelovanje u promicanju filma dovelo je do njegova interesa za animaciju. Film u Italiji objavljen je 1962. siječnja XNUMX. godine

Video najava 13 Ercolinovih trudova

Priča govori o Herkulinu (Son Gokū), hrabrom mladom majmunu (makaku) kojeg su svi drugi majmuni potaknuli da postane njihov kralj. Dolaskom na prijestolje postaje grub i diktatorski i ne vjeruje da su ljudi veći od njega. Zatim zavarava / tjera Pustinjaka da ga nauči magiji (nerado Merlin, koji upozorava Ercolina (Son Gokū) da će mu moći koje stekne kasnije donijeti mnogo nesreće).

Ercolino (Son Gokū) postaje toliko arogantan da zloupotrebljava svoje čarobne moći i odlučuje se popeti u zemlju Majutsu (nebo), kako bi izazvao kralja Amu. Poražen je od kralja Amoa. Za kaznu je osuđen služiti kao tjelohranitelj princa Amata na hodočašću; naučiti poniznosti. Na kraju naučite lekciju i postanite pravi heroj.

likovi

Sin Gokū: mladi majmun rođen od kamena, glavni junak filma. Na početku filma, unatoč tome što je bio hrabar, ispada da je ponosan i dominantan kralj. Nakon treninga s Pustinjakom (koji mu daje ime), stječe fenomenalne čarobne moći, uključujući i zazivanje letećeg oblaka Kintōn. Pobjeda stražara iz rajskog vrta također preuzima vlasništvo nad proširenim osobljem Nyoibōa. Tijekom putovanja s redovnikom Sanzō-hōshijem mijenja svoj karakter, postaje ljubazan i velikodušan. Inspiriran je likom Sun Wukong iz romana. U međunarodnoj verziji preimenovan je u "Alakazam" (na talijanskom Ercolino), ime koje su mu dali drugi majmuni, a predodređeno je da kralj Amo predodređuje ulogu kralja zvijeri. U ovoj verziji, vlakovi pustinjaka Gokūa pretvoreni su u čarobnjaka Merlina.
RinRin: mladi majmun, Gokūjeva djevojka, koja je upozna odmah nakon rođenja. Ona duboko voli Gokū, unatoč činjenici da se ovaj isprva loše ponaša prema njoj. Tijekom dečkovog putovanja telepatski komunicira s njim kako bi ga uputila na pravi put. U međunarodnom izdanju preimenovan je u "DeeDee" (na talijanskom Didi).
Cho Hakkai: monstruozna antropomorfna svinja, s magičnim moćima sličnim onima iz Gokūa (iako slabija). U početku se pokazuje kao nadmetan i sebičan, prisiljavajući djevojku da se uda za njega. Međutim, nakon što Gokū porazi svoju polubraću Kinkaku i Ginkaku, nudi se da umjesto njih umre. Tada je prisiljen slijediti Gokūa i Sanzōa, brzo se sprijateljiti s njima i pomoći im u prevladavanju nedaća na putovanju. Njegovo oružje je vrsta grablji. Nadahnut je likom Zhu Wuneng iz romana. U međunarodnoj verziji preimenovan je u "Sir Quigley Broken Bottom" (na talijanskom Svinjski kitaj od žira), i postaje jednostavan pratilac Grinta (Kinkaku i Ginkaku).
Sha Gojo: demon koji živi u dvorcu usred pustinje. Kad Gokū, Hakkai i Sanzō stignu u njegov dvorac, htio bi ih pojesti, ali ga Gokū porazi i prisili se pridružiti se grupi. Nosi dvostruku kosu kojom također kopa tunele i stvara pješčane oluje. Brzo se sprijatelji sa svojim saputnicima i igra vitalnu ulogu u spašavanju Hakkaija i Sanzōa. Nadahnuta je likom Sha Wujinga iz romana. U međunarodnoj verziji preimenovan je u "Max Lulipopo" (na talijanskom Max Trivellone).
Sanzo-hōshi: redovnik kojeg su bogovi zadužili da dođe do svetog hrama Tenjiku (tj. indijskog potkontinenta) kako bi spasio stanovnike svijeta. On oslobađa Gokūa iz zarobljeništva i tjera ga da pođe s njim putem čarobne krune, jer majmun u početku odbija slijediti ga. Tijekom putovanja kidnapuje ga Giumaho, ali njegovi drugovi ga spašavaju, pa mu na kraju zahvaljuju bogovi na izvršenoj misiji. Nadahnuta je likom Sanzanga iz romana. U međunarodnoj verziji, gdje je preimenovan pariti, je prinčev sin kralja Ame i kraljice Amas (ili bogova), a njegovo putovanje postaje hodočašće obuke da postane kralj.
Giumaho: monstruozni antropomorfni bik, glavni antagonist filma, koji želi jesti Sanzō kako bi živio više od tri tisuće godina. Živi u tvrđavi u blizini vulkana i drži vile. Također je u stanju ukloniti svoje antropomorfne karakteristike, povećavajući brzinu, pa čak i uspijevajući letjeti. Nadahnut je likom Niu Mowang iz romana. U međunarodnoj verziji preimenovan je u "King Groesome" (na talijanskom Kralj Crvena riba), a čini se da mu je cilj umjesto toga osvetiti se kraljevskoj obitelji Majutsolandije.
Shoryu: zlobni vilenjak, Giumahov sluga. Nakon što ovaj odbije obećanje da će ga nagraditi za njegove usluge, pomaže Gokū -u da oslobodi svoje pratioce. Za komunikaciju s Giumahom koristi odašiljač trube koji drži na glavi i telefonsku slušalicu. U međunarodnom izdanju preimenovan je u "Filo Fester" (na talijanskom Kuga Zeze).
Rasetsu-jo: žena, žena Giumaha. Čudovište joj povjerava svoju čarobnu lepezu od banane koju joj je ukrao Gokū. Kasnije joj Shoryu vraća obožavatelja, no tijekom posljednje bitke Hakkai joj ga ukrade i koristi protiv nje, zamrzavajući je. Temelji se na slici Rakshasa. U međunarodnoj verziji preimenovan je Kraljica Strašna (na talijanskom Kraljica crvena riba).
Shaka i Kanzeon: bogovi. Dok prvi kažnjava Gokūa, drugi mu oprašta. Temelje se na Gautama Buddhi i Avalokiteśvari. U međunarodnoj verziji, gdje su preimenovani vlasnik e Amas, su kralj i kraljica Majutsolandije i roditelji su princa Amata (zvanog Sanzō).
Kinkaku i Ginkaku: Cho Hakkaijeva dva polubrata ratnika razlikuju se samo po različitoj boji oklopa i po suprotnoj spretnosti u držanju sablje. Posjeduju čarobnu staklenku koja, jednom otčepljena, usisava protivnika koji govori nakon što mu se izgovori ime, brzo ga istopivši. U međunarodnoj verziji preimenovani su u "Herman Mcsnarles" i "Vermin Mcsnarles" (na talijanskom Brut i Kajin Grit).

Tehnički podaci

Izvorni naslov Saiyuki
Izvorni jezik giapponese
Zemlja proizvodnje Japan
Anno 1960
Trajanje 88 min
rod animacija, avantura, fantastično, glazbeno, sentimentalno
Redatelj Taiji Yabushita, Daisaku Shirakawa
Soggetto Osamu Tezuka
Scenario Keinosuke Uegusa, Goro Kontaibo, Hideyuki Takahashi
proizvođač Goro Kontaibo, Hideyuki Takahashi
Izvršni producent Hiroshi Okawa
Produkcijska kuća Toei Doga
Distribucija na talijanskom jeziku Globe Films International
Fotografija Harusato Otsuka, Komei Ishikawa, Kenji Sugiyama, Seigō Ōtsuka
montiranje Shintaro Miyamoto, Kanjiro Igusa
glazba, muzika Ryoichi Hattori (izvorna verzija)
Les Baxter (međunarodna verzija)
Zabavljači Akira Okubara, Yasuji Mori
pozadine Eiko Sugimoto, Kazuo Ozawa, Kimiko Saito, Mataji Urata, Saburo Yoki

Originalni glumci glasa

Kiyoshi Komiyama: Sin Gokū
Noriko Shindo: RinRin
Hideo Kinoshita: Cho Hakkai
Setsuo Shinoda: Sha Gojo
Nobuaki Sekine: Sanzo-hōshi
Michiko Shirasaka: Shoryu
Kunihisa Takeda: Shaka
Katsuko Ozaki: Kanzeon
Tamae Kato: Rasetsu-jo
Kinshiro Iwao: Giumaho
Shigeru Kawakubo: Kinkaku
Shuichi Kazamatsuri: Ginkaku

Talijanski glasovni glumci
Massimo Turci: Ercolino (Son Goku)
Vinicio Sofija: Svinjski kitaj (Cho Hakkai)
Sergio njemački: Max Trivellone (Sha Gojo)
Joseph Rinaldi: Princ Amat (Sanzō-hōshi)
Flaminija Jandolo: Kuga Zeze (Shoryu)
Renato Turi: Kralj Amo (Shaka)
Renata Marini: Kraljica Amas (Kanzeon)
Ria Saba: Kraljica škorpion (Rasetsu-jo)
Luigi Pavese: Kralj škorpion (Giumaho)